Balalajka je ruska narodna gitara triangularnog oblika sa tri ili šest žica koje idu od klinova za podešavanje sve do baze instrumenta. Ona se spominje prvi puta u dokumentima iz 17. stoljeća (1688).

Bendžo je žičani instrument koji su razvili robovi iz Afrike dovedeni u Ameriku. Nastao je kao hibrid između više afričkih instrumenata. Smatra se da je ime „banjo“ poteklo od „bamboo“ (bambus) koji se koristi za izradu vrata.

Harfa - žičano glazbalo s tipično dvije do šest oktava, sa sedam žica po oktavi. Nađene su neke vrste u Africi, Europi, Aziji i Americi. Važno je da se sada koristi po cijelom svijetu iako nije tako popularna poput ostalih žičanih instrumenata. Harfa se ubraja među najstarija i najraširenija trzalačka glazbala. Ima trokutasti okvir unutar kojega je napet niz žica. Nejednake su dužine (što uzrokuje različite tonske visine) i različite boje (radi lakšeg razabiranja velikog broja žica pri sviranju). Harfa se svira objema rukama, trzanjem žica vrhovima prstiju. Ona stoji na postolju na kojem je sedam pedala.

Mandolina je trzalački instrument. Najpoznatija je kao i amatersko glazbalo koje nikad nije palo u zaborav. Ime je dobila po svojem obliku jer na talijanskom mandolino znači "mali badem". Hvataljka mandoline ima pragove kao i gitara, a ugađa se poput violine. Žice su od metala i poredane u četiri para, od kojih je svaki ugođen na istu notu.

Bisernica je najmanji instrumenat tamburaškog orkestra - kako se po imenu već može prepoznati. Ima 3 žice, koje su u paru ugođene. Svira se tehnikom trzanja. Mekani, trajni zvuk, koji nastaje putem takve tehnike jako sličan je tome drugih instrumenata kao što su mandolina ili balalaika. Bisernica većinom preuzima prvi ili najviši glas, svira prijelaze, itd. Jako visoki, fini zvuk.